У емисија која настаје тамо гдје се укрштају Православље и савремена култура говори бубњар београдског бенда Дисциплина кичме, теолог Милош Велимир Буца, управо о том укрштању и како се кроз Православље пројављује тај преображени начин постојања.
Bucu, koji je više od deset godina prisutan na beogradskoj rokenrol sceni, nežniji deo publike pamti kao crnog, dugokosog dečka s palicama, dok je žestoko udarao po bubnjevima sa "Sanšajnima". Kako sam voli da kaže, bubnjevi su njegova profesija i ni sam ne zna sa koliko ljudi je svirao. Trenutno radi s "Orgazmom", grupom "Old spajs", koja svira standarde sedamdesetih po beogradskim klubovima, radi na novom, trećem, albumu grupe "357"...
Učestvuje i na projektu "Pesme iznad istoka i zapada" (izdavačka kuća "Svetigora"), koji se radi za Crnogorsko - primorsku Mitropoliju. Kompilacijski disk, pojaviće se oko Uskrsa, ima 15 pesama, a pored grupe "357" na njemu će se naći i "Partibrejkersi", "Bijesovi", "Kurve", "Anastazija", Krstić i Šaper, Magi Stefanović…
- Reč je o urbanom, rokenrol zvuku, svi bendovi zvuče autentično, u svom maniru, ali su tekstovi izvučeni iz zbirke pesama "Duhovna lira" Vladike Nikolaja Velimirovića. Početkom godine ideju i blagoslov za celu stvar dao je Mitropolit crnogorsko - promorski, vladika Amfilohije Radović, a organizaciju nadgleda i vodi jeromonah, otac Jovan Ćulibrk.
U situaciji u kojoj dnevna politika jede sve pred sobom, postalo je uobičajeno da se rokeri pojavljuju na raznoraznim svenarodnim koncertima, u ove ili one svrhe. Ovaj projekat zato, najblaže rečeno, izgleda neobično.
- Vrlo je teško politizovati rokenrol kao umetnost kod onih koji ga razumeju i doživljavaju na pravi način. Međutim, kod nas je ta situacija izokrenuta, kao uostalom i sistem vrednosti koji nas okružuje. Poruka koja nam se pruža nije verodostojna, nije istinita. Ona sama nije odolela iskušenjima vremena i neznanju koji je prate. Čini se da rokenrol nestaje zbog velike industrije koja melje sve pred sobom, a zove se turbo - folk ili dens. Ali ne dešava se to zbog densera. Mi smo krivi. Mi "rokeri" smo dezorjentisani, fascinirani sobom i kao da smo potpuno izgubljeni u vremenu i prostoru. Urasli u sopstvenu strast, žedni, zaboravljamo na svet oko sebe. Zaboravljamo na umetnost kojom se bavimo, koja upravo tom svetu treba da da nešto vredno, kvalitetno i lepo. Ukoliko to shvatimo, našom jedinstvenom ljubavlju i sabornošću pobedićemo, siguran sam, sve što ne valja. Sve suvišno, onda, gubi smisao svog postojanja.
Čini se da ne praviš razliku između rokenrol filozofije i onoga što propoveda crkva?
- Sve je na upotrebu ili zloupotrebu. Ljudi pogrešno kapiraju rokenrol. Misle da su to seks, droga, alkohol i ostalo. Po mom mišljenju, rokenrol uopšte nije to. Muzički, on je sve što nije folk, etno, hevi metal, pank… Ali on isto tako nema veze s anarhijom ili destrukcijom i nasiljem. To je jedan kulturni, umetnički izraz, jedno poimanje sveta. Mi smo svojom umetnošću, rokenrolom, pozvani da utičemo na sve što nam se dešava. Pozvani smo da prenesemo poruku, da svedočimo istinu, da svedočimo Hrista. Kroz ljubav, kroz veru i nadu, kroz milost i radost… Kroz čovekoljublje koje sama naša pravovernost kazuje. Za mene, rokenrol je nešto sasvim suprotno od onoga što ljudi dozivljavaju, ako rokenrol doživljavaju onako kako Jan Djuri sabira u svojoj pesmi: "Sex & drugs & rock n roll…"
S obzirom na tvoju veru, kakav savet bi dao mladim ljudima?
- Iz ličnog iskustva znam da površno posmatranje i neznanje vode u grešku. U dubini svoje duše svako bi trebalo da zna šta je u redu, a šta nije. Jednostavno se treba čuvati svega što nije dobro, jer pravo dobro nema svojih loših strana.
Gde pronaći dobro?
- U svom srcu, u ljubavi, to jest u Bogu.
No comments:
Post a Comment