Priča o Indexima sigurno je najmanje tipična od svih velikih priča o jugoslavenskim rock grupama, jer vrvi stranputicama, kolapsima, zavijutcima, usponima i padovima. Iznenadni prekidi izmjenjuju se s provalama ambicija i smjelim projektima. Pop-hitovi s velikim umjetničkim djelima, koji su danas, poput ‘Modre rijeke’, prava muzička čuda
Nije teško zamisliti proslavu pedesetogodišnjice Indexa, u postavi s pjevačemDavorinom Popovićem Pimpekom, gitaristom Slobodanom Bodom Kovačevićem i basistom Fadilom Redžićem. Indexi, nalik Rolling Stonesima koji upravo slave istu obljetnicu, umjesto glomazne rock turneje odabrali bi nekoliko upečatljivih koncerata. Dok Stonesi razmišljaju bi li pozvali Lady Gagu ili Carrie Unbderwod, Indexe bi čekala čitava komuna muzičara s kojima su surađivali tijekom karijere. Možda bi pedesetogodišnjica Indexa po svojoj simbolici i emocijama više podsjećala na povratničku turneju Bijelog dugmeta 2005. godine, nego na aktualnu turneju Stonesa, samo što bi Indexi bolje uvježbali svoj repertoar od Bijelog dugmeta. No Indexi ionako ne postoje nakon smrti Davorina Popovića 2001. godine, a u međuvremenu je na žalost umro i gitarist i skladatelj Slobodan Bodo Kovačević. Ipak nisu zaboravljeni ni svedeni na puku enciklopedijsku natuknicu. Dapače, njihove pjesme i ploče danas nam se čine bolje nego ikad.
Pedesetogodišnjica Indexa zapravo već traje: nakon sarajevskog i splitskog koncerta, glazbeni projekt “Indexi i prijatelji” uskoro dolazi u Zagreb i Beograd, Croatia Records najavila je dvostruku kompilaciju u izboru Siniše Škarice, a sarajevski BHTR dosad najambiciozniji diskografski projekt Indexa, deveterostruki box set.
Danas je lako zaboraviti da su Indexi već sredinom šezdesetih bili “vodeći jugoslavenski pop-ansambl”, kako navodi Dražen Vrdoljak u Leksikonu jugoslavenske muzike (1984). Često prvi i najbolji, vječno na glazbenim barikadama, Indexima vrline nisu uvijek bile najbolja preporuka u karijeri: oni su bili prvi rock sastav koji je 1967. nastupio na Opatijskom festivalu, no od tog estradnog proboja neki drugi su imali više koristi. Te iste 1967. godine Indexi su sa simfonijskim orkestrom RTV Sarajeva snimili pjesmu “Pružam ruke” s kojom su nastupili na Pjesmi Eurovizije. Ista bi skladba ponijela titulu prve autorske rock skladbe, da Grupa 220 nije koji mjesec ranije snimila pjesmu “Osmijeh”.
Lista transfera
Do te očito prijelomne 1967. godine Indexi su se na poticaj producenta i radijskog urednika Esada Arnautalića već bili formirali kao neka vrsta sarajevske super-grupe. Prva postava Indexa - a grupu su zapravo osnovali Ismet Arnautalić i Šefko Akšamija - fuzionirala se u jednom momentu s Lutalicama, u kojima su svirali gitarist Bodo Kovačević i basist Fadil Redžić, dok je Davorin Popović Pimpek već ranije bio prešao u Indexe iz grupe Pauci. Lista transfera je privremeno okončana angažmanom Kornelija Bate Kovača kao klavijaturista.
- Meni je stvarno bilo žao što smo napustili Lutalice jer sam mislio da smo bolji od tadašnjih Indexa - kaže za Jutarnji list Fadil Redžić - no Bodo Kovačević je mislio da je bolje da Sarajevo ima jednu dobru grupu nego dvije osrednje.
U Domu milicije
Do te 1967. Indexi su već bili pomalo postali veterani sarajevskog pionirskog rocka: u ono romantično vrijeme Radio Luksemburga, prvih traperica, plesnjaka i matineja, oni su najprije bili instrumentalna rock grupa pod utjecajem Shadowsa. Davorin Popović je, baš kao Slavko Štimac u filmu Emira Kusturice “Sjećaš li se Dolly Bell”, pobjeđivao na plesnjacima s izvedbom pjesme “24000 baci” Adriana Celentana, prije nego što je postao pjevač Indexa i zauvijek se oprostio od izgledne košarkaške karijere. Indexi su prvi put javno nastupili u jesen 1962. u sarajevskom Domu milicije, preko puta robne kuće Sarajke, koju je tek trebalo sagraditi. Na gitarijadi u Beogradu godine 1964. osvojili su drugo mjesto, što im je donijelo snimanje singla s autorskim instrumentalom Nikad Ismeta Aranutalića (koji će 1968. napustiti Indexe kako bi s Goranom Bregovićem osnovao grupu Jutro).
Jednom formirana kao supergrupa, Indexi su prilično lako mijenjali postave, muzičare, suradnike, tekstopisce i aranžere. Svirati u Indexima bila je stvar prestiža, ali još više i muzičkog dokazivanja. Esejist i kritičar Đorđe Matić tvrdi da tridesetak muzičara koji su surađivali s Indexima jest ono što je Indexe činilo Indexima: velika, šarolika i maštovita kuhinja ideja, muzičkih, tekstualnih i aranžmanskih.
- Za razliku od Bijelog dugmeta koji je bio “partijski” band, Indexi su bili “čaršijski” - tvrdi sarajevski pjesnik i novinar Ahmed Burić. Slično grupi Jefferson Airplane, Indexi su bili neka vrsta komunitarnog rock banda: mnogo članova, razni žanrovi, novi počeci, konceptualnost. Indexi Burića podsjećaju na veliko nogometno igralište na kojemu je svako mogao igrati sa svojom loptom. Svi ti muzičari koji su prodefilirali dokaz su evidentne energije dijeljenja, za razliku od potpuno oprečne Dugmetove energije uzimanja.
(...)
No comments:
Post a Comment