Kako je Bowie nesmiljeno razobličio nebulozni temelj čitave pop kulture – mogućnost vječne mladosti

UGLEDNI PROFESOR S FILOZOFSKOG ZA JUTARNJI 

Autor: Tomislav Brlek

Premda je u kolektivnom imaginariju vjerojatno upravo on ponajviše utjelovljivao nekoga tko nikada neće umrijeti, David Bowie takvih iluzija nikada nije imao. Ne samo da je, recimo, u dobi kad malo tko o takvim stvarima razmišlja (bilo mu je 42 godine), rekao da je već proživio više godina nego što mu preostaje, nego je upravo pitanje smrtnosti nesumnjivo provodni motiv čitave njegove karijere. Lako je uočiti da je pojam vremena, u svim svojim raznolikim vidovima i raznorodnim pojavnim oblicima, tematski fokus čitavoga niza njegovih pjesama – što uključuje i one koje nije sam napisao, prije svega My Death, tj. La mort Jacquesa Brela, koju je redovito izvodio na turnejama 1972/3 i 1996 – no mnogo je važnije uvidjeti kako vremenska dimenzija presudno određuje načine na koje su te pjesme oblikovane, kako muzički, tako i konceptualno. Glazba je, uostalom, prije svega umjetnost vremena.

ODLAZAK VELIKANA

'ZAMISLITE KAKO BI GLAZBA IZGLEDALA BEZ NJEGA PA ĆETE SHVATITI DA JE BESMRTAN' 

Aleksandar Dragaš 

Tinta se još nije osušila s lauda novog albuma “Blackstar” koji je objavljen 8. siječnja na 69. rođendan, a umro je njegov tvorac David Bowie, jedan od najvećih, najutjecajnijih i najvažnijih umjetnika rock i pop-glazbe koji je vlastitim mijenama više puta, osmišljavajući nove i inovirajući postojeće glazbene stilove, snažno i zauvijek izmijenio kurs popularne glazbe. Eto, bili smo gotovo pa sigurni da je Bowie u sumornom videu za recentni singl “Lazarus” odigrao još jednu ulogu, no posthumno gledati taj spot s njime na samrtnoj postelji doista je emotivno razarajuće. Ovaj put to i nije bila uloga ili neki novi Bowiejev lik kroz kakve je mnogo puta mijenjao svoj stil, imidž pa i personu, nego bolan oproštaj s ovim svijetom prije prelaska na drugi, ako takav postoji. Nije strah od ISIL-a ili terorizma, kako su pomislili i nagađali neki, osnovna tema ili potkontekst albuma “Blackstar”, odnosno singla “Lazarus”, nego bi to mogao biti pokušaj godinu i pol dana dugog nošenja s rakom, o čemu nismo imali pojma, i vlastitom smrtnošću u trenucima kad je Bowie već znao da je terminalno bolestan.

Dejvid Bouvi pažljivo "isplanirao" svoj odlazak

Sudeći po poslednjem Bouvijevom spotu „Lazarus“ jasno je da je on i od smrti napravio umetničko delo.

Dugogodišnji producent Dejvida Bouvija Toni Viskonti rekao je da su njegova dva najnovija spota, a naročito poslednji za pesmu „Lazarus“ bili Bouvijev poklon fanovima i da je muzičar sve vreme bio svestan da mu je to poslednje pojavljivanje u javnosti, te da "spot Lazarus" zbog toga izgleda baš onako kako izgleda. U njemu vidimo Bouvija koji leži na bolničkom krevetu sa povezom preko očiju, a pesma počinje stihom „Look up here, I’m in Heaven“ .

Dejvid Bouvi: Umetnik do poslednjeg dana

VLADIMIR SKOČAJIĆ

Pored toga što je Dejvid Bouvi bio jedan od najvažnijih muzičara svih vremena, postoje još neke osobine koje su ga činile većim od mnogih drugih.