Moj Bože koliko demagogije sustavno poredane u artiljerijske salvekoliko poređanih misli iza kojih ne stoji nista osimmržnjesujetevlastii koliko pokvarenosti treba da se izlije pred naše nogei kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare
Dobar prijatelj me kritikuje kad god za tekst odaberem neku temu koja se tiče isključivo društva i politike. Kaže da su te stvari prolazne, da je glupo na njih trošiti papir i um, pogotovo ako se iz njih ne izvlači neka šira poenta. Priznajem da ima pravo, ali postoji tu i jedan drugačiji ugao gledanja. Mi iz ove kože i ovog vremena ne možemo, djeca smo ove epohe i koliko god se upinjali da prizovemo neko lijepo buduće ili prošlo vrijeme, možemo samo u ovome živjeti i o njemu misliti. Zato ne zamjerite kada se ponekad bavim nečim prolaznim, svakodnevnim, naročito ako imamo u vidu da većina vas koji ovo čitate sigurno imate zdrave stavove o društvu i dnevnoj politici te su takvi tekstovi često propovjedanje crkvenom horu, ali dobro, dijelimo ideje i misli. Smatram da za svaki narod, državu možemo naći makar jednu pjesmu koja je tačno opisuje u nekom aspektu ili u cjelini. Tako bi recimo za Sjedinjene Američke Države mogli uzeti pjesmu Nil Janga, Rockin’ in the free world koja govori o cinizmu politike koja se proklamovano bori za jednakost, pravdu i slobodu a ustvari ne čini ništa za potlačene, siromašne, obespravljenje, već dalje produbljuje bezakonje, nejednakost, zlo. Za ove naše prostore prigodna pjesma je ova gore citirana – Kad fazani lete.
